Исследование

Вид материала

Исследование

Содержание S. Kadić (Zagreb). Kajkavski govor Zagreba te narječja hrvatskoga jezika u nastavi hrvatskih dijalekata

Подобный материал:

• Исследование машинописных текстов, 3773.04kb.
• Исследование рынков сбыта, 102.92kb.
• Великой Отечественной Войны. Данное исследование, 132.59kb.
• А. М. Степанчук Национальный технический университет Украины "Киевский политехнический, 245.12kb.
• Задачи маркетингового исследования. Укажите информацию, которую необходимо получить,, 20.78kb.
• I. Исследование влияния тренировочных нагрузок на изменение уровня физической работоспособности, 95.1kb.
• Слепнёв Андрей Геннадиевич исследование, 237.56kb.
• Исследование рынка, объекта рыночных исследований (курсовая), 15.53kb.
• Л. В. Шипова Саратов, сгу им. Н. Г. Чернышевского Исследование, 107.95kb.
• Буланькова Эдуарда Анатольевича исследование, 19.13kb.

S. Kadić (Zagreb). Kajkavski govor Zagreba te narječja hrvatskoga jezika u nastavi hrvatskih dijalekata

Prije svoga dolaska na današnje prostore Hrvati su počeli razvijati jezične osobine po kojima se u hrvatskom jeziku mogu razlikovati tri narječja: kajkavsko, štokavsko i čakavsko. Tijekom prošlih stoljeća razlike imeđu tih narječja postajale su sve veće. Suvremena dijalektologija na području hrvatskoga te srpskoga jezika prepoznaje četiri narječja: čakavsko i kajkavsko kojim govore samo Hrvati, štokavsko, kojim govore Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci te torlačko kojim govore samo Srbi. Nazivi za navedena narječja potječu od upitno-odnosnih zamjenica kaj, što i ča. Naziv torlački potječe od Torlak (zemljopisno ime kraja u južnoj Srbiji).

Jezični razvoj u urbanim sredinama Hrvatske vrlo je specifičan i lingvistički zanimljiv. Posebice je zanimljiv s gledišta dijalektologije, soiciolingvistike i psiholingvistike. Mnoge specifičnosti jezičnog razvoja uzrokovane su intenzivnom prisutnošću standardnog jezika u svim slojevima društva, bez obzira na naobrazbu, dob, zanimanje ili druge indvidualne faktore. Također, eksplozivni rast gradova (posebica Zagreba kao metropole) i useljavanje stanovnika nosilaca drugih dijalekatskih idioma uzrokovao je specifičnost. Najstarije generacije autohtonih građana govore tipološki čist nestandardni urbani govor sa znatnom količinom strukturalnih i leksičkih oznaka koje su drugim nositeljima toga urbanoga govora arhaizmi, često tek pasivno razumljivi, ali i sa znatnim brojem inovacija, karakterističnih za sve generacije nositelja gradskoga govora. Zagreb je središte općehrvatskih, gospodarskih, umjetničkih, znanstvenih, književnih te drugih zbivanja već gotovo dva stoljeća. Taj glavni hrvatski grad se sve više približava prigradskim naseljima koja postaju njegov sastavni dio. U zadnjem se desetljeću stanovništvo sve više naseljava pa Zagreb postaje sjecište raznih govora iz raznih područja Hrvatske. O gradskom kajkavskom govoru (vjerojatno izvorištu kajkavskoga književnoga jezika u prošlosti) rađena su brojna istraživanja. Zagrebačka gradska kajkavština bila je osnovica kajkavskoga književnoga jezika kojim je bilo napisano mnogo tekstova stare kajkavske književnosti od 17. do sredine 18. stoljeća. Na cijelom tadašnjem prostoru područja glavnoga grada, postojao je sredinom ovoga stoljeća jedinstveni gradski kajkavski govor, ali i s nekim razlikama i posebnostima.

Najbitnija razlika je pojava dvonaglasnog prozodijskoga sustava kao faze prijelaza tronaglasnih govora u jednonaglasni gradski kajkavski govor. Zagrebačka se urbana kajkavština, kao društveno prestižni idiom, snažno nametala i u prigradskim naseljima koja su tada preko njihovih stanovnika s gradskim zanimanjima pripadala gradu (posebno preko mlađih i školovanih naraštaja, «zatirući mnoge karakteristike organskih govora pripadnika zagorske (I.) i turopoljsko-posavske (III.) grupe kajkavskih govora (prema Ivšićevoj podjeli kajkavskoga narječja), odnosno samoborsko-medvedničkih, turopoljskih i vokomeričko-pokupskih govora (prema: Lončarić 1990). Istu sudbinu doživljavaju i organski govori prigradskih seoskih naselja koja su postala dijelom grada u najnovije vrijeme – ako nisu i potpuno nestala izgradnjom golemih stambenih zgrada na njihovu području. Autohtoni se seoski govori u relativno kratkim razdobljima ubrzano gube, čuvaju ih ponajčešće tek stariji stanovnici, koji se još živo sjećaju seoskoga načina života i njegovih materijalnih i kulturnih oznaka».

Bez obzira na teritorijalno širenje i nagli porast stanovništva te doseljavanja velikoga broja nositelja govora svih triju hrvatskih narječja (posebice štokavaca), najvećem je broju starosjedilačkih Zagrepčana kajkavština još uvijek društveno vrlo ugledan govor – oznaka građanina Zagreba kao metropola što povremeno izaziva porugu stanovnika drugih regija. «Pitam se uporno zašto volim Zagreb...Volim njegov ritam i posebnost. Volim se voziti tramvajem i slušati kajkavski govor..» Riječi su to jedne od zaljubljenica u Zagreb, akademske slikarice Cvijete Job. Slično razmišljaju i drugi poznati Zagrepčani poput poznatog odvjetnika Silvija Degena te mnogih drugih. Kajkavski Zagrebu daje posebnu boju, posebno ozračje i posebnost. Isto kao što se Split ne može zamisliti bez čakavskoga govora. Općenito, narječja obogaćuju standardni jezik.

Međutim, uz gradsku kajkavštinu, društvenu oznaku uglednoga zagrebačkoga govore sve više preuzima i zagrebačka štokavština koja se u govoru rođenih Zagrepčana bilo kojeg uzrasta miješa s posebnostima zagrebačke kajkavštine. Danas je teško čuti duži tekst na kajkavštini, osobito u školovanih ljudi (srednje škole i fakulteti), a i u manje školovanim sredinama. Uglavnom bude isprekidan štokavštinom. Postoji i zagrebačka inačica književnoga jezika na visokoj razini poznavanja književnojezičnih normi koja je slična onoj u visokoškolovanih čakavaca i kajkavaca, ali i štokavaca koji su pod utjecajem školovanja i višegodišnjeg života u Zagrebu. Vjerojatno je samoglasnički inventar staroga zagrebačkoga gradskoga govora imao u kratkim i dugim slogovima 6 fonema (i, u, ẹ, en, o, a), za razliku od sadašnjeg peterosamoglasničkog sustava (i, u, e, o, a) zagrebačke gradske kajkavštine. Ovdje treba pribrojiti i silabem ŗ, premda se na njegovu mjestu u staroj kajkavskoj knjieževnosti bilježio slijed er. U toj je književnosti u golemom broju potvrda slovo e ispred r u slogotvornom položaju označeno ponajčešće prelomljenim cirkumfleksom, ali u pravopisnoj, a ne prozodijskoj funkciji. I danas se u zagrebačkoj gradskoj kajkavštini ostvaruje slogotvorno r (nije zamijenjeno slijedom er kao u nekim zagorskim govorima, a možda i u nekim supstratnim, tada seoskim govorima današnjega Zagreba). Stari zagrebački govor vjerojatno je krasio kajkavski tronaglasni sustav s fonološkom funkcijom naglaska. U suvremenoj zagrebačkoj gradskoj kajkavštini sva tri naglaska ( ̏ ̑ ˜ ) stopila u jedan, irelevantne intonacije, poluduge kvantitete s ponekim tragovima starijega stanja. Sudeći prema morfološkim osobinama kajkavskoga književnoga jezika u djelima autora koji su izričito tvrdili da pišu jezikom kakav se govori u Zagrebu i usporedbom njihova jezika s tekstovima drugih kajkavskih pisaca do kraja postojanja stare kajkavske književnosti, moramo zaključiti da je u to doba morfologija urbanoga zagrebačkoga govora bila izrazito kajkavska.

Literatura

Babić S., Finka B., Moguš M. Hrvatski pravopis. Zagreb, 1996.

Barić E., Lončarić, MalićD. i dr. Gramatika hrvatskoga književnoga jezika. – Zagreb: Školska knjiga, 1990.

Zečević V., Hrvatski dijalekti u kontaktu, Zagreb, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2000.

Grupa autora: Zagrebački kaj, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1998.

Vjesnik ON-LINE,6.5.2000. Subotom:Zašto volim Zagreb, Stanujem na Trešnjevci koju ne bih mijenjala ni za Pantovčak, razgovor s akademskom slikaricom, dugogodišnjom Zagrepčankom

Grupa autora: Zagrebački kaj, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1998.

Rasprave Zavoda za jezik, knjiga 4–5, Zagreb, 1979., Lončarić, Mijo: Naglasni tipovi u kajkavskom narječju (iz skraćene verzije referata za VIII međunarodni slavistički kongres)

Junković, Z., Parante et Affinite en Dialectologie, Extrait des Annales de la Faculte des Lettres et Sciences Humaines de Nice, No. 28–1977, 9–22.

Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples…, list +7, prijevod Vladimira Vratovića u pretisku tog rječnika. Čakovec 1992., str. LXIV

A Zagreb Kajkavian Dialect, Pennsylvania State University, Pennsylvania 1966.